Izgradnja autoputa na Koridoru Vc, na trasi Mostar Jug, stopirana je barem do marta 2022. godine, saznaje Voice.
Razlog je odlučivanje po žalbama lokalnog stanovništva na ovu trasu koja prijeti njihovoj imovini, uništavanju poljoprivrednog zemljišta i okoliša. Detaljnu dokumentaciju uputili su IPAM-u, tijelu mehanizma odgovornosti Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD), kreditora Koridora. Posao IPAM-a je, inače, da vodi računa o odgovornosti u realizaciji projekata.
“Ortiješ smeta pojedinim politikama i njegovo sakaćenje je cilj zbog blizine Konjica i namjenske industrije, a prije svega zbog toga što ima dva ogromna podzemna skladišta koja bi eventualno namirivala aerodrom potrebama, te zbog garaža za avione, kaponira. Sjetite se, Tito je bunker pravio u Konjicu… Nije, zar, da je to radio napamet. Znači, Ortiješ posjeduje vojne objekte vazduhoplovnih snaga. Recimo, ako bi NATO htio parkirati svoje letjelice u podzemne garaže, kaponire, na Ortiješu, to ne bi mogao zbog trase autoputa na Koridoru Vc koja prolazi pored garaža!? Zato ova trasa koči NATO put Bosne i Hercegovine. Jer, kada dođe vrijeme da država predoči Briselu ispunjava li uvjete NATO-a i u ovom smislu, kada tom trasom prođe autoput, ispostavit će se da uvjete ne ispunjavamo! Sve ide ka tome da se Ortiješ učini neupotrebljivim za potrebe NATO-a i da država ostane bez aerodroma ovog kapaciteta. U regionu ovakve garaže za avione imaju BiH i Crna Gora. Državi BiH pojedini političari sada taj status pokušavaju ukinuti radi njihovih interesa”
Objašnjenje dobro upućenog izvora u dešavanja sa Ortiješom iz Ministarstva odbrane BiH
Izgradnja poddionice Mostar jug – tunel Kvanj na koridoru 5C, koji se naziva projektom od životne važnosti za Mostar i BiH, je zbog sumnji u poštivanje procedura u skladu s pravilima Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD), koja osigurava kreditna sredstva za taj projekt, postao predmet istrage.
Istraga je pokrenuta na osnovu pritužbi koje su podnijeli članovi naše zajednice zabrinuti zbog negativnih okolišnih i socijalnih utjecaja koje uzrokuje dionica Mostar jug – tunel Kvanj i našeg mišljenja da EBRD nije poštivao svoje okolišne i socijalne politike, kako bi se efikasno izbjegli, smanjili ili ublažili negativni utjecaji.
Kako je Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD) posvećena promoviranju održivog razvoja u svim svojim investicijama, a izdvaja finansijska sredstva JP Autoceste za izgradnju tog projekta, kao dio odgovornosti banke, uspostavljen je Neovisni mehanizam odgovornosti u realizaciji projekta (IPAM), koji provodi istragu po ovom pitanju i delegacija je već bila na terenu.
Važno je napomenuti da naša zajednica, odnosno mještani nismo ni na koji način protiv izgradnje autoceste, ali jesmo protiv načina na koji se to radi, jer se ljudima u tom području direktno uništava imovina i ugrožava životna sredina.
U januaru 2020. godine je konačno prihvaćena naša žalba i od odbora EBRD-a, preko njihovog nezavisnog tijela za provjeru usklađenosti. Oni su pokrenuli proceduru provjere usklađenosti i provjeravaju da li su ljudi bili uključeni i na koji način se sve odvijalo. Početkom septembra ovdje je bila delegacija na čelu sa šeficom tog tijela. Pola dana su provodili na sastancima s ljudima iz JP Autoceste, a pola dana s mještanima.
Tom prilikom je ustanovljeno da je mnogo više ljudi protiv izgradnje ove dionice nego što je to predstavljalo JP Autoceste, a ono što su doznali bilo im je blago rečeno iznenađujuće.
Puno ljudi je prodalo svoju zemlju, ali se radi o većini onih koji se tu nikada nisu vratili. Pored toga, ljudi iz JP Autoceste govore samo o ljudima preko čijih parcela će prelaziti autocesta, a ne spominju niti uključuju u pregovore one koji će ostati da žive pored autoceste, jer će oni imati najveće i najdugoročnije posljedice, po svoje zdravlje i imovinu.
Izgradnjom te dionice cijene kuća dramatično pasti, a njive i vinogradi se parcelišu bez znanja vlasnika, čime se krši zakon o eksproprijaciji.
Delegacija je razgovarala s mještanima i popunjavali su određene upitnike te će do kraja marta iduće godine donijeti preporuke EBRD-a šta treba da radi. Ono što mi želimo jeste da se cijeli proces vrati na početak, da se rade multikriterijska analiza i javne rasprave kako treba, a ne samo kada dođe do okolinske dozvole, jer je tek na okolinskoj dozvoli prošle godine urađena rasprava u veoma uskom broju, o čemu svi nisu bili ni upoznati.
Koliko je procedura za izgradnju ove dionice daleko od transparentne, kako ističe, vidi se i po tome da je u Federalnom parlamentu samo aneksom o odluci promijenjena trasa bez ikakvih analiza i studija utjecaja.
To je politička trasa koja ne ide u prilog nikome, jer kada se pravi autoput, kilometar lijevo i kilometar desno su negativni utjecaji autoputa. A kada bi se taj autoput vratio na brdo gdje je prvobitno planiran, on bi imao pozitivan utjecaj na tu mostarsku kotlinu i južni dio Mostara.
Ističe kako je evidentno da je delegacija uočila nepravilnosti koje su se desile, prije svega u smislu neuključivanija lokalne zajednice u taj proces i dovođenje ljudi pred svršen čin, bez analize utjecaja na ljude i okoliš. Sporna trasa, koja je zacrtana, prelazi preko Bune i Bunice te da se dva mosta prave i da su ljudima potporni stubovi za te mostove po tri metra od kuće, dok neke kuće ostaju svega od tri do pet metara udaljene od autoceste, što će im život činiti nesnošljivim zbog vibracija, jer ništa nije ispitivano.
Da naša prijava nije kredibilna i da je nismo dokazali dokumentacijom, u IPAM-u ne bi ni uzeli u razmatranje našu prijavu, i moram reći da već sumnjaju u nepravilnosti, a sada to treba i da se dokaže, a te nepravilnosti je već utvrdila i delegacija Bankwatcha.
Nezavisni mehanizam IPAM će napisati preporuku i vjerujemo da će se cijeli proces vratiti na početak, jer se izgradnja sporne trase finansira kreditnim sredstvima EBRD-a i, da bi se autocesta napravila, treba poštovati njihova pravila.
Zbog toga su oni sredstva već blokirali, iako je JP Autoceste slavodobitno najavljivalo da sve ide prema planu, ali za tunel Kvanj i dionicu Mostar jug – tunel Kvanj sredstva ne idu. Mi smo isti proces napravili i s Evropskom investicionom bankom.
Potrebno je takođe naglasiti da su sve trase rascjepkane s ciljem da se ljudi dovedu pred svršen čin i da bi političari mogli otvarati neke trase vršeći i na taj način pritisak na stanovništvo pokazujući da se ništa ne može promijeniti.
Mještani južnih mostarskih naselja traže da se ova trasa izmjesti na brdo, preko Podveležja, kako je prvobitno bilo planirano, te podsjećaju da je Evropska unija već u južni dio Mostara uložila određena sredstava s ciljem da tamo omogući povratak raseljenog stanovništva, koje je većinom srpske nacionalnosti i da je krajnji apsurd ljudima koji su se vratili sada onemogućavati život.
I pored ukazivanja na niz propusta prilikom izbora dionice Mostar Jug, od strane mnogih pojedinaca, manje ili više ugroženih mještana, lokalnih i međunarodnih organizacija, struke, te jednog dijela političkih stranaka JP Autoceste nastavljaju sa svojim planovima izgradnje dionice Mostar Jug. Upozorava da je krajnje vrijeme da se to zaustavi te da se izvrši revizija planova jer postoje alternative koje su odbačene iz nejasnih, sumnjivih razloga. Bankwatch je na to upozorio EBRD i EIB, i nastavlja sa radom kako bi se sporna dionica vratila u zakonske okvire.
Fidanka Bacheva-McGrath, iz CEE Bankwatch mreže objašnjava detalje nakon jedne (od nkekoliko) posjeta Mostaru zbog utvrđivanja činjeničnog stanja i nepravilnosti koje je zatekla sa svojom ekipom.
Ono na što ukazujemo u daljem tekstu je način kako se biraju pojedine dionice, uz zanemarivanje značajnih faktora, od stručnih, ekoloških, kulturno-istorijskih do socijalno-ekonomskih a što će u konačnici imati nepovratne posljedice ukoliko se to ne ispravi, a čega mnogi nisu ni svjesni.
Dionica koridora Vc pored Mostara je nažalost postala spornom, jer je izabrana trasa protivna svakoj logici, na što se ukazuje već godinama, ne samo od strane našeg udruženja, ali se ona uporno i dalje forsira od strane JP Autoceste, zbog čega smo nažalost bili prinuđeni reagovati i raditi na pravilnom informisanju javnosti.
Do 2010. godine
Prva sporna dionica prije 15-tak godina bila je vijadukt preko Neretve iznad Počitelja. Javnosti je trebalo dugo da se bori, ali se na kraju izborila i pomjerila sporni most nešto sjevernije, da bi se staro jezgro Počitelja sačuvalo i da turisti i dalje mogu uživati u pogledu na Počitelj bez ogromnog betonskog vijadukta kome tu nikako ne može biti mjesto.
Sljedeća sporna dionica je ona koja se spustila sa visoravni prema Blagaju i presijecala rijeku Bunu na samom ulazu u Blagaj, te išla dalje prema Mostaru paralelno sa Mostarskim aerodromom zbog koje se pobunila lokalna zajednica kao i stručnjaci koji su ukazivali na zaštitu rijeke Bune, flore i faune, kao naravno i socijalno ekonomskog uticaja na lokalno stanovništvo koje živi od poljoprivrede i turizma koje je dosta zastupljeno u Blagaju zbog vrela rijeke Bune.
2011. godine
Srećom, glas razuma je i ovaj put uspio, tako da je u parlamentu BiH 2011 godine donešena odluka da se trasa koridora Vc ne spušta u dolinu, nego da zaobiđe Blagaj sa istočne strane, nastavljajući neplodnim i krševitim terenom sa juga prema sjeveru Mostara, bez većeg uticaja na okolinu.
2011-2016. godine
Ta varijanta nije izazvala nikakve negativne reakcije javnosti jer je bila logična te prihvaćena od svih.
Od 2017. godine
Međutim, krajem 2016 godine parlament donosi novu iznenadnu odluku, izabrana trasa se spušta ponovo u dolinu, ovoga puta malo dalje od Blagaja u pravcu rijeke Neretve, takoreći sredinom Mostarskog Polja, kroz plodne obradive površine i mnoštvo privatnih parcela i kuća presijecajući pritom dvije rijeke, Bunicu i Bunu. Mnogi će se složiti da je ta dolina jedna od naljepših u Bosni i Hercegovini za život – plodno, bogato vodom, sa čistim rijekama, zrakom, ekološkim voćem i povrćem, itd.
Prisutni su mahom ostali šokirani iznenadnom promjenom trase, posebno nakon prezentacije te trase održane u Blagaju od strane JP Autoceste.
Mještani su razumljivo bili ogorčeni i reakcije naravno nisu izostale, iz svima jasnih razloga.
Mnogi su bili direktno ili indirektno pogođeni, jer je trasa provučena preko, ili pored njihove imovine, onemogućavajući im na taj način sredstva za život, jer u najvećem broju slučajeva se radi o poljoprivrednim imanjima i vinogradima, od kojih ti ljudi žive. Najviše su pogođeni srpski povratnici, koji su godinama radili kako bi ponovo osposobili svoja imanja uništena tokom ili nakon rata.
Ovo udruženje je za kratko vrijeme sakupilo nešto preko 3200 potpisa građana koji su se protivili toj najnovijoj trasi, te pokušavalo na više načina uticati na vladajuće strukture da se trasa ponovo razmotri sa stručnog, ekološkog i ekonomsko-socijalnog aspekta, međutim ništa nije pomoglo.
Institut IPSOS iz Sarajeva je radio analizu obe trase, i 2011 i 2016 godine.
Analiza iz 2011 godine je pokazala da je ta trasa (koja obilazi Blagaj i ne spušta se u dolinu) najpovoljnija varijanta.
Nakon reakcije građana 2017 godine isti institut je po narudžbi iz JP AC napravio alternativnu analizu (treće) trase desnom obalom Neretve, preko naselja Baćevići, poredeći je sa aktuelnom trasom. Zaključak je bio da je aktuelna trasa povoljnija od trase preko Baćevića.
Interesantno je napomenuti da institut u novom izvještaju nije poredio analize trase iz 2011 i 2016 godine.
Čovjek iz instituta koji je potpisuje sve te analize je zaposlen u JP Autoceste od 2018 godine.
Analiza instituta je inače jako površna, neprecizna i ne daje odgovore na najvažnija pitanja, na šta je udruženje reagovalo, međutim bez odgovora.
Udruženje Eko Dvogled stupa u kontakt sa Evropskom Bankom za Razvoj (EBRD), Evropskom Investicionom bankom, te par međunarodnih organizacija koje vrše monitoring projekata koji se finansiraju sredstvima tih banaka.
Istovremeno u toku 2017 i 2018 godine velika većina onih iz lokalnih zajednica koji su bili veoma protiv te trase su se ili povukli, ili su „promijenili mišljenje“, a neki od njih su dobili posao u JP AC.
2020. godina
IPAM delegacija stiže u posjetu Mostaru i spornoj dionici u toku 2020 godine i zaključuje da su skoro svi naši argumenti valjani te da je dokumentacija prezentovana od strane JP AC nepotpuna.
Takođe se tražilo održavanje javne rasprave, što je po zakonu obavezno, a JP AC to nisu bile učinile.
JP AC su bile prisiljene organizovati javnu raspravu, u jesen 2020 godine, ali su, pravdajući se mjerama zaštite od korone dozvolile ulazak od maksimalno 50 ljudi. Od toga je 45 ljudi bilo već izabrano unaprijed, tako da je za nas ostalo samo 4-5 mjesta. Mnogi od tih ljudi su bili zaposlenici JP AC. Iz tog razloga mi smatramo da to nije bila javna rasprava, nego demonstracija unaprijed odlučenog.
Takođe je proces eksproprijacije već započet od strane JP AC, i na portalima se mogu vidjeti izvještaji o tome. Stanje na terenu je naravno drugačije.
2021. godina.
Mostar dobija izbore, o kojima smo svi čuli i znamo detalje, dobiva gradonačelnika i novu gradsku upravu.
Nova gradska uprava podržava postojeću trasu koridora, a nedugo nakon što je konstituisana objavila je da su predstavnici srba kao i predstavnici lokalne zajednice u Blagaju takođe podržali tu trasu. Demantovani su od strane pojedinih opozicionih odbornika, koji napominju da se o tome nije niti diskutovalo, tako da se ne može reći da oni podržavaju tu trasu.
Istovremeno lokalni srbi, preko, ili pored čijih parcela trasa prolazi, naravno ne znaju da je netko podržao trasu u njihovo ime, kao ni stanovništvo u Blagaju.
Ljudi koji su vlasnici imanja pored kojih prolazi trasa, na 5 ili 20 metara nisu nikada dobili nikakvo obavještenje, iako je po zakonu to obavezno.
Udruženje radi na žalbi kod EBRD, i interna komisija EBRD-a je ustanovila da postoje realne osnove za žalbu, te je ista prihvaćena. Rezultat toga je posjeta predstavnika EBRD-a dogovorena krajem avgusta 2021 godine, a u cilju konstatovanja stvarnog stanja na terenu.
Prije nekoliko mjeseci predložen je i zakon o parcelisanju postojećih imanja, čiji su vlasnici uvjeravani da to za njih ne znači ništa, jer su oni i dalje vlasnici. Međutim, taj zakon otvara mogućnost eksproprijacije samo jedne parcele, što je jeftinije za JP AC, a vlasnik ostaje sa autoputem „u dvorištu“, te dijelom imanja kojem ne može prići, a ne može se žaliti jer bi sve bilo „po zakonu“.
Istovremeno, u junu 2021 godine predstavnici IPAM-a stižu ponovo u Mostar i razgovaraju sa povratnicima srbima, vlasnicima imanja preko kojih je planirana trasa, sa vlasnicima imanja pored same trase, kao i sa onima čija imanja su već eksproprijacijom preuzeta. Naravno predstavnici IPAM-a razgovaraju i sa predstavnicima JP AC i zaključuju da su izjave potpuno suprotne, te da JP AC ima samo jedan fokus, a to je eksproprijacija.